Predčitalačke vještine su svjesnost djeteta o pisanom jeziku, ali i preduvjet za razvoj čitalačkih vještina. Brigu o razvoju predčitalačkih vještina potrebno je započeti od rođenja, a najkasnije od djetetove treće godine života. To podučavanje mora proizlaziti iz svakodnevnih dječjih aktivnosti i igre te komunikacija s odraslima. Kada govorimo o kontekstu vrtića, razvoj rane pismenosti u vrtiću odnosi se na prepoznavanje i podržavanje prirodnog procesa za različitim oblicima govorne i pisane komunikacije kod djece od najranije dobi. Petrović-Sočo ističe da razvoj rane pismenosti u vrtiću NE PODRAZUMIJEVA POUČAVANJE SLOVA. Ono je višeslojan proces koji obuhvaća stvaranje prostorno-materijalnih i socijalnih preduvjeta za razvoj raznih aktivnosti u kojima djeca koriste razne elemente pismenosti, aktivnosti slušanja, govorno jezične, predčitalačke i predpisačke aktivnosti. Odgajatelji organiziraju i provode raznovrsne aktivnosti u kojima se djeca igraju s elementima rane pismenosti, a naglasak je na zainteresiranom, angažiranom, često i samoiniciranom načinu provođenja u kojima su dijete i odgajatelj sukreatori.
Isto tako, predmatematičke vještine su one vještine koje su potrebna za uspješno svladavanje matematike u školi, a razvijaju se u vrtiću. One podrazumijevaju: mehaničko brojenje, brojenje pridruživanjem, prepoznavanje brojki, pridruživanje brojki količini, usporedbu brojeva ‘u glavi’, jednako, za jedan više, razumijevanje odnosa u prostoru (gore/dolje, ispod/iznad, unutra/van), razumijevanje odnosa predmeta (veće-manje-jednako, dugačko-kratko…), prepoznavanje svojstva materijala (tvrdo- mekano, crveno-plav…)… Drugim riječima, predmatematičke vještine uključuju niz uspoređivanja, svrstavanja, kategoriziranja, sparivanja i pridruživanja. (Čudina-Obradović)
Mi, u vrtiću vrlo dobro znamo koliko je važno od brojki i slova učiniti zanimljivu igru i na djetetu jedini primjeren način – a to je upravo IGRA, uvoditi djecu u magičan svijet slova i brojeva.
